Barešić, Jadranka
(2018)
Tufa from the Zrmanja and Krupa rivers as archives of paleoenvironmental changes.
In: Krajcar Bronić, Ines, (ed.) Final Workshop - Završna radionica, Zbornik sažetaka, HRZZ-IP-2013-11-1623 REQUENCRIM. Zagreb, Institut Ruđer Bošković, pp. 31-32
.
Abstract
Sekundarni karbonati poput jezerskog sedimenta i siga priznati su kao paleookolišni arhivi zahvaljujući njihovom polaganom taloženju u uvjetima izotopne ravnoteže (Demeny i dr. 2017, Rudzka i dr. 2012, Drysdale i dr. 2005). Sedra, koja je također sekundarni karbonat, ima potencijala u paleoistraživanjima, ali zbog uglavnom neravnotežnog taloženja karbonata, brzog i nejednolikog rasta u raznim i često teško uočljivim smjerovima, te inkorporiranja detritičnog materijala, manje je istražena i upotrebljavana (Blyth i dr. 2017) u istraživanju paleookoliša. Obzirom da je u određenim područjima sedra jedini dostupni materijal koji može poslužiti u istraživanjima paleookoliša, tijekom duljeg niza godina pokušavalo se utvrditi pravilnosti u nastajanju sedrenih naslaga i obrazložiti rezultate dobivene datiranjem metodama 14C i U-Th, te određivanjem sastava stabilnih izotopa (δ13C i δ18O) (Pazdur i dr. 1999, Horvatinčić i dr. 2003). Zbog brzog i nepravilnog rasta sedre, rezultati datiranja metodom 14C često nisu pouzdani što je slučaj sa starijim (pleistocenskim) naslagama zbog čega se stare sedre datiraju metodom U-Th, ali i u ovom slučaju treba biti oprezan. Naime, sedra koja nije kompaktna sadrži značajnu količinu detritičnog materijala koji je kontaminiran torijem. Kod ovakvih uzoraka, kao jedna od pouzdanih metoda datiranja uzoraka gornjeg pleistocena predloženo je datiranje organskog dijela uzoraka sedre metodom 14C kao jedinog pouzdanog materijala u sedri (Blyth i dr. 2017, Brook i dr. 2011). Sedra je široko rasprostranjena u dinarskim krškim rijekama i jezerima Hrvatske, a u ovom radu prikazano je istraživanje sedre na Zrmanji i Krupi s posebnim naglaskom na nalazište starije sedre u kanjonu rijeke Zrmanje kod sela Sanaderi. Zrmanja je duga 69 km, a istraživana je od njenog izvora do grada Obrovca u kojem je voda rijeke u znatnoj mjeri boćata zbog blizine Jadranskog mora u koje Zrmanja utječe (udaljenost Obrovca od mora iznosi 10 km). Istraživanjem je obuhvaćena i rijeka Krupa, pritok Zrmanje, koja je duga svega 8 km, ali izrazito bogata vodom. Obje rijeke karakteriziraju sedrene barijere nastale taloženjem autigenog kalcita koje su i dalje aktivne što su potvrdili rezultati provedenih fizikalno kemijskih analiza voda. Vode su uzorkovane na 9 lokacija na rijeci Zrmanji, te 3 lokacije na Krupi, uključujući mjesto utoka Krupe u Zrmanju. Izmjerene vrijednosti temperature, pH i koncentracije bikarbonata i kalcija pokazale su da su uvjeti za nastajanje sedre zadovoljeni na svim lokalitetima (ISAT, indeks zasićenja kalcijevim karbonatom ≈5) osim na izvorima (ISAT <1). 14C aktivnosti određene u otopljenom anorganskom ugljiku (dissolved inorganic carbon, DIC, a14CDIC) pokazale su porast u rijeci Zrmanji u nizvodnom toku od a14CDIC ≈78 pMC (izvor rijeke Zrmanje) do ≈90 pMC (Berberov buk). δ13C vrijednosti (δ13CDIC) su uglavnom ujednačene u nizvodnom toku (između -12, 8 i -11, 4 ‰). Na Krupi nije uočen porast a14CDIC i iznosi ≈88 pMC u cijelom toku, dok δ13CDIC ima blagi porast nizvodno (od -14, 2 do-13, 3 ‰). 14C datiranja naslaga starih sedri pronađenih u kanjonima na lokacijama Gazin kuk, Vratolom kod Ogarovog buka, otočić kod Berberovog buka (Zrmanja) i kod Manastira na Krupi pokazala su da se najvećim dijelom radi o holocenskim sedrama što su pokazala i ranija istraživanja (Horvatinčić i dr. 2003). Međutim, na lokalitetu u selu Sanaderi pronađeni su uzorci sedre na raznim visinama u kanjonu iznad Zrmanje, a izmjerene a14C su pokazale raspon starosti od recentnih i holocenskih sedri nađenih uz samu rijeku do uzoraka starih 30000 do 40000 godina pronađenih na vrhu kanjona (oko 20 m iznad nivoa rijeke). Od ukupno 7 uzoraka stare sedre za koje su rezultati datiranja metodom 14C upitni, samo dva uzorka su djelovala prikladno za datiranje metodom U-Th kojom su izmjerene starosti od oko 130 000 godina. Obzirom na sumnju kontaminacije detritičnim torijem pristupilo se 14C datiranju organskih ostataka sedri, a najveća izmjerena starost iznosila je oko 18000 godina. Usporedba starosti dobivenih datiranjem organskog dijela sedri 14C metodom i izotopnog sastava kisika u karbonatu (δ18O) ukazala je na mogućnost rasta sedre i u glacijalnom MIS2 razdoblju u ovom dijelu Hrvatske.
Actions (login required)
 |
View Item |
4377
UNSPECIFIED
Download Statistics
Download Statistics
