Šnidarić, Iva; Mićanović, Saša; Sironić, Andreja
Priča o kozmičkim zrakama.
In: Znanstveni susreti 3. vrste
(7 July 2011 - 8 July 2011)
Zagreb, Hrvatska.
(Unpublished)
Abstract
Što to povezuje crne rupe, supernove, neutronske zvijezde sa stoljetnom sekvojom i sedrenim naslagama na Plitvičkim jezerima?
Teško pitanje? Mala pomoć… kozmičke zrake!
Iz svemira do našeg planeta Zemlje neprekidno dolazi razno zračenje. Izvori takvog zračenja nisu samo zvijezde slične našem Suncu koje zrači vidljivu svjetlost i toplinu kao posljedicu termonuklearnih procesa u samoj zvijezdi, već u svemiru postoje i tzv. netermički izvori. Takvi kozmički izvori uglavnom su povezani s kompaktnim kozmičkim objektima: neutronskim zvijezdama i crnim rupama, a njihovo je zračenje posljedica potpuno drugačijih fizikalnih procesa. Visokoenergijsko zračenje (kozmičke gama-zrake, jezgre atoma različitih elemenata) koje dođe do Zemlje, u interakcijama u gornjim slojevima atmosfere uzrokuje pljusak sekundarnih čestica koje zatim padaju na površinu. Na taj način, indirektno možemo detektirati kozmičko zračenje na površini Zemlje pomoću posebnih instrumenata: Čerenkovljevim i fluorescentnim teleskopima te fotomultiplikatorima koji mjere Čerenkovljevo zračenje nastalo u tankovima s pročišćenom vodom.
Kozmičke zrake interakcijama s jezgrama dušika u atmosferi Zemlje proizvode i radioaktivni izotop 14C. Zbog radioaktivnog raspada, 14C ima značajnu primjenu za datiranje u arheologiji, geologiji, paleontologiji i drugdje do maksimalne starosti od 50000 godina. Ispitivanja nuklearnih eksplozija 1950-tih proizvela su povećane koncentracije 14C u atmosferi što se odrazilo i na cijelu biosferu. To povišenje se primjećuje i u recentnim jezerskim sedimentima, sedrama, otopljenom anorganskom i organskom ugljiku u vodi te se koristiti kao obilježivač ciklusa ugljika u krškom geokemijskom sustavu.
Actions (login required)
|
View Item |
315
UNSPECIFIED